Igrači koji nikada nisu osvojili Ligu Šampiona! (2. DIO)

U prvom dijelu smo vidjeli 5 legendarnih igrača, među kojima su se našli Bufon, Zambrotta, Cannavaro… Danas ćemo vidjeti ko čini ostatak ekipe.

Centralni vezni red: Michael Ballack

Sezona 2001/02 bila je neizmjerno teška godina i nastanak Michaela Ballacka. Pomogao je Bajern Leverkuzenu da završi kao vicešampion Bundeslige, DFB-Pokala i Lige šampiona, kao i da izgubi u finalu Svjetskog kupa sa Njemačkom od Brazila.

Svi ti uspjesi morali su biti bolni, ali zaradili su Ballacka prelaskom u minhenski Baiern. Tamo je osvojio tri dubl lige i kupa. Čelsi je na kraju zvao, a sa zapadnim londonskim klubom izgubio je još jedno finale Lige šampiona 2007/08.

Centralni vezni red: Lothar Matthaus

Pobjednik Svjetskog kupa, njemački fudbaler godine, evropski fudbaler godine, svjetski igrač godine, sedmostruki pobjednik Bundeslige, najomiljeniji igrač Njemačke svih vremena. Lothar Matthaus je upravo učinio sve.

Međutim, postoji jedna mala praznina u njegovoj biografiji. Matthaus nikada nije osvojio Ligu šampiona, ali se nevjerovatno približio 1999. godine.

Minhenski Bajern je bio u roku od dva minuta od podizanja trofeja prije nego što su ga Teddi Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer osvojili za Mančester Junajtedom. O toj kobnoj večeri 59-godišnjak mora da još uvijek sanja noćne more.

Centralni vezni red: Pavel Nedved

Već neko vrijeme nismo pominjali bivšeg igrača Juventusa, pa evo još jednog.

koji se smatra jednim od najvećih veznih igrača moderne ere, za vrijeme svog boravka u Italiji upisao je 100 nastupa u Evropi, ali nikada nije ni igrao u finalu.

Nedved bi nastupio u finalu protiv Milana 2003. da nije uzeo previše žutih kartona, zbog kojih je propustio veliku priliku zbog suspenzije. Da je igrao, ova lista bi mogla izgledati sasvim drugačije.

Napadač: Zlatan Ibrahimović

Ibrahimović je igrao za sedam različitih klubova u Ligi šampiona prije prelaska u MLS LA Galaxy 2018. godine. Šveđanin je stigao do polufinala sa Barselonom, ali je ispao sa Pepom Guardiolom nakon što ih je eliminisao njegov bivši klub Inter iz Milana.

Potom bi se vratio u Milan, ali usledilo je još razočarenja pošto je Italijane iznenađujuće nokautirao u osmini finala Tottenham. Ibrahimovića će verovatno bolje pamtiti po sposobnosti i ličnosti, a ne po opipljivim dostignućima.

Napadač: Gabriel Batistuta

Gabriel Batistuta je bio vjerovatno najbolji napadač na planeti krajem devedesetih. Došao je na treće mjesto na svjetskoj rang listi igrača 1999. godine nakon još jednog ogromnog gola za Fiorentinu.

Argentinac je impresionirao u Ligi šampiona golovima protiv Arsenala i Mančester Junajteda, ali nikada nije daleko stigao u takmičenju. Morao je sačekati 2000/01, nakon što se pridružio Romi, da bi osvojio svoju prvu titulu u Seriji A. Zapravo, povratak njegovog trofeja nije se baš podudarao sa njegovim očiglednim kvalitetom.

Napadač: Ronaldo

Možda je bio jedan od mnogih velikih južnoameričkih izvoza u čast evropskom fudbalu, ali na neki način nije bilo nikoga poput Ronalda. Čak i nakon što su mu ozbiljni problemi sa koljenom prijetili da umanje karijeru, Brazilac je postigao zapanjujući het-trik protiv Mančester Junajteda i dobio ovacije dijelova publike sa Old Traforda.

To je bio možda njegov najbolji trenutak u Ligi Šampiona s obzirom na to da nije pobijedio u takmičenju. U stvari, nikada nije ni stigao do finala. Slava u Svjetskom kupu 2002. bila je srećom dovoljna da potvrdi Ronalda kao jednog od najboljih ikada