SENSEI – PORIJEKLO I ZNAČENJE RIJEČI

Jedna od najčešćih i najpoznatijih riječi u borilačkim vještinama a koja označava određenu titulu je zasigurno  riječ– sensei.

Riječ za titulu sensei – najčešće se prevodi kao učitelj, iako riječ u bukvalnom prevodu bi imala značenje – osoba koja je rođena prije, tj. osoba koja je duhovno rođena prije drugih, ili bolje rečeno, osoba koja dobro poznaje život (one who has gone before).

Japanska  riječ sensei sastoji se od dvije riječi:  Sen – prije i sei – život

Riječ sensei je novija riječ, a započinje se koristiti u Japanu početkom 1960g, najprije u borilačkim vještinama (ju– jutsu, aikido, karate) da bi se kasnije 1968g riječ počela upotrebljavati kao izraz poštovanja, a zatim je označavala titulu za različite učene ljude. Tako se naziv sensei danas koristi i kao titula za učitelje ali i za doktore, ljekarnike, advokate, inženjere, novinare kao i za mnoge druge učene i poštovane profesije. 

Riječ, kao i titulu – sensei, često se povezuje i sa zen filozofijom (zen budizam). U zen budizmu se pretpostavlja da osoba koja dobro poznaje život te ima mnogo životnog iskustva, ima predosjećaj kao da je ponovno rođena.

Sama riječ sen-sei, potiče od Indijske riječi sen-an (sen ani), a koja se koristila kao naziv za vođe (za osobu koja je bila u svojstvu vođe ili u svojstvu ratnika tj. ratnog vođe) indijske ratničke kaste plemića –ratnika – ksatreya.

Njihova osnovna odlika bila je sposobnost da vodi tj. da bude vođa drugim pripadnicima te plemićke – ratničke kaste. Od njih se očekivala velika hrabrost, izdržljivost, osjećaj za pravdu, velikodušnost, dobra diplomatija, kao i želja da se zaštite slabiji, bilo od nepravde ili smrti. Osoba koja je nosila takvu titulu morala je biti spremna, ukoliko je bilo potrebno, da žrtvuje i svoj život u obranu svojih podređenih. Od njih se očekivala i iznimna odanost prema svojim podređenima. 

Riječ sen–an se preko Indije proširila po Kini, da bi se riječ iz Kine polako  prenijela u Koreju i Japan. Na tom putu riječ se postepeno počela mijenjati (drugačiji izgovori i nazivi), a kako se mijenjala sama riječ, tako se mijenjalo i  njeno značenje.  

Riječ sen-an se u Kini polako promijenila u riječ – senfan (sienfan), također i njeno samo značenje se polako promijenilo, te je od titule za ratnog vođu, postala titula za osobu koja je vješta u borilačkim vještinama te podučava druge u nekoj od borilačkih vještina.  

U samoj Kini, u borilačkim vještinama, koristio se drugi naziv za takve osobe koje bi podučavale druge. Najčešći naziv za takve osobe je Sifu (Cantonese) ili Shifu (Mandarin Chinese). Samo značenje riječi bilo bi, starac koji posjeduje veliko znanje i iskustvo u borilačkim vještinama te nas podučava poput oca.

Titula sensei mora se postepeno zaslužiti napornim i dugotrajnim radom, dobrim poznavanjem borilačkih vještina, kao i određenim ispravnim načinom prenošenja svog životnog iskustva, svojim učenicima. Titula sensei se ne stiče Dan zvanjem. Svi oni koji se koriste titulom sensei, morali bi znati da pravi sensei ne traži i ne vrbuje svoje učenike –  niti svoje sledbenike, već oni sami, pronalaze njega.

Ima i onih majstora iz različitih borilačkih vještina, koji pod pojmom titule sensei smatraju osobu koja je čuvar i poštovalac tradicije borilačkih vještina.

Kao što se može vidjeti iz priloženog, riječ i titula – sensei u borilačkim vještinama, nikako se ne može pojednostavljeno prevesti sa riječju – učitelj, jer titula – sensei, ima daleko šire značenje.