Kratka istorija streljaštva od prije 50.000 godina

Ako krenemo od toga da mnogi miješaju pojam sa streličarstvom, što i jeste jedan sport koji se razvojem industrije odnosno vatrenog oružja podijelio na dvije grane, dolazimo do bitnog civilizacijskog trenutka.

Naime, pored vatre i tačka luk i strijela spadaju u tri najveća izuma ljudskog roda, što je od izuzetnog značaja za dalji razvoj naše priče.

Tačan momenat otkrića luka i strijele nije poznat, ali se zna da su luk i strijela bili u upotrebi tačno prije 50.000 godina i to u mlađem kamenom dobu.

Međutim vratimo se pojavi vatrenog oružja. Prvo takmičenje u gađanju vatrenim oružjem održano je u XV vijeku u Švajcarskoj, puška koja se u to doba koristila u takmičarske svrhe zvala se arkebuza. Gađanje vatrenim oružjem je vrlo brzo zadobilo na popularnosti, osobito je ovo bila uvažavana sportska disciplina u Rusiji.

Međutim, ako govorimo o streljaštvu kao modernom sportu, ono se razvilo tek u XIX veku. Izuzetno je značajno napomenuti, da je 1890 godine počelo i gađanje pištoljem. Streljaštvo je brzo utkrilo svoj put u svijetu sporta, te se na 1. Olimpijskim igrama u Atini 1896. godine već našlo na programu takmičenja.

Te godine se gađalo pištoljem slobodnog izbora sa 25 m i 50 m, revolverom sa 25m i vojničkom puškom na 200 m i 300 m. Takmičenje u streljaštvu je ostalo u programu Olimpijskih igara sve do danas, s tim da su discipline mijenjane nekoliko puta.

Takmičenja u streljaštvu organizuju se sa sledećim oružjem: vazdušne puške, malokalibarske i velikokalibarske puške slobodnog izbora, malokalibarske puške serijske proizvodnje, potom one sa optičkim nišanom, vojničke puške, pištolji (malokalibarskog serijskog i automatskog vazdušnog, slobodnog izbora i velikog kalibra) i lovačke puške u disciplinama gađanja glinenih golubova.

Pojedine discipline streljaštva su sastavni dio višebojnih sportova poput biatlona i modernog petoboja.