Košarka budućnosti
Pretpostavka je da ljudska vrsta svoju gradi na poretku neprolaznih vrijednosti, stoga u prikazu savremene košarke u sapušestviju čovječanstva prolazimo od nepobitne činjenice da konačno prepoznajemo ili ne, tihi prelazak sa poretka prirode na poredak duha.
Priroda konfuzije današnjice reflektuje se na košarku u cjelosti, najviše u nedostatku ideje u kojoj se ogleda čista sadašnjost. Prateći „igru na terenu“, koja svakodnevno ima karakter objektivnog, možemo konstatovati da se na svim nivoima osjeća trenutnost bez koncepta.
Neminovnost sučeljavanja argumenata zahtijeva koncentraciju i preciznost u „dodavanju“ i „slobodnom bacanju“ kako bi se i u slučaju neizvijesnosti i tumaranja stekli uslovi za „Saletovu trojku“. Od izuzetne važnosti je da naglasimo da ishod ne zavisi isključivo od empirijskog, napredak se ostvaruje prenošenjem znanja.
S tim u vezi, košarku budućnosti vidimo kao vijesnika izlaska iz vakuma privremene etike u vremenu van orijentacije, gdje se na svim kontinentima igra „dovoljna košarka“.
Permanentni aktiviteti u omasovljenju i popularizaciji košarke podsjećaju na prevođenje kvaliteta u kvantitet čime blijedi smisao. Uočljivo je postojanje lokalnog haosa i globalnog reda pri čemu činioci djeluju u okviru podsistema podređenih održavanju stanja.
Pri tome mislimo na predvidljivost samog događanja gdje uslovi odvijanja igre, razlozi i rezultati stoje u istoj ravni podnošenja. Vječiti dualizam i polaritet svojstava koja čine neki sistem ukazuje na tavorenje usljed već pomenutog nedostatka ideje.
Malo toga možemo reći kakvu to istinu košarka otkriva, ali dosta toga možemo reći o otklanjanju viška čime oblikuje stvarnost. Ovim želimo reći da življeti sadašnjost znači biti svjestan da iskustvo služi svakom trenutku, stoga očekujemo da će košarka u budućnosti izgledati zdravo i poletno kao i u svom začetku.
Treneri će vratiti vjeru u svrhu i smisao igre, djeca će postati svjesna i posvećena cijelim svojim bićem, upravljački i organizacioni sektor će primati znanje i iskustvo ne opirući mu se, što je sasvim dovoljno za prelazak sa „dovoljne“ na „zadovoljnu“ košarku. Preduslov je da svoj um držimo otvorenim i samim tim sposobnim da osjeti svaki novi trenutak koji je sam po sebi jedinstven.
Košarkaška igra je idealan primjer za ovakav test upravo zato što ne nudi objašnjenje već u paralelnoj egzistenciji sa ostalim sportovima čini cjelinu koja svoj odnos prema suprotstavljenom zasniva na razumijevanju i prepuštanju.
U skladu sa izrečenim, objektivno skladnu budućnost košarke predviđamo na osnovu projekcije da se istinski napredak ostvaruje prenošenjem iskustva i vještina svjesno ili nenamjerno, odnosno da je pedagogija optimalan modus koji ima sposobnost da posmatra, ocjenjuje i interveniše. Sve to pod pretpostavkom da se bude posvećen.
Košarka je dosta zanimljiva, toliko toga u 40 min
Od fudbala bolja 101X
Zanimljiv tekst, vrijedi pročitati.
najljepsi sport za gledanje !
najzanimljiviji sport. ne svatam ko moze da gleda fudbal 90 i kusur minuta bez ijednog gola …
Vala ja nijesam ljubitelj kosarke.
Ni ja brate…fudbal je zakon !
Ponekad odgledam Evroligu inace mi kosarka nije omiljeni sport.
Ne bih ja tu nista mijenjao