10 najboljih trenutaka iz 10 osvajanja titule u Bundesligi Bajerna iz Minhena

Bavarski div je nedavno potvrdio svoju 10. uzastopnu titulu prvaka posle pobjede nad Borusijom iz Dortmunde.

Bajern iz Minhena je još jednom prepravio knjige rekorda osvojivši svoju 10. uzastopnu titulu u Bundesligi – podvig koji nikada ranije nije ostvaren u jednoj od pet najboljih evropskih liga. Ali kako su uspjeli da iskovaju takvu deceniju dominacije?

Ovdje se osvrćemo na 10 ključnih trenutaka u ovih 10 uzastopnih pobjeda u Bundesligi.

1) Savladavanje Klopa
Bajern je već bio dominantna sila u njemačkom fudbalu kada smo ušli u 2010-te, osvojivši titulu Bundeslige u šest od prethodnih 10 godina. Ali njihova nadmoć iznenada je bila ugrožena kada je Jirgen Klop pretvorio Borusiju Dortmund u mašinu za pobjedu i prevrnuo Bundesligu na glavu.

On je vodio BVB do njihove prve titule u deceniji kada je završio sedam bodova više u sezoni 2010/11 – 10 iznad trećeplasiranog Bajerna – prije nego što je ponovio podvig sa osam bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani minhenski klub u sezoni 2011/12. Da bi dodatno utrljao so u ranu, njegova ekipa bi u finalu Kupa DFB pobjedila Bajern sa 5-2 i pobjedila u prvom domaćem dublu u svojoj istoriji.

Ipak, to nije bio kraj bede za Bajern 2012. Oni bi takođe izgubili finale UEFA Lige šampiona na penale na sopstvenom stadionu protiv Čelsija – njihov drugi poraz u finalu Evrope u tri godine. Nisu osvojili veliki trofej od 2010. godine i sada su stvarno bili u nevolji zbog dominantne Klopove ekipe i zadivljujuće kolekcije od tri medalje za drugoplasirane.

„Neću sa osmjehom da se osvrćem na sezonu, ali morate da gledate unapred, fokusirajte se na sledeće ciljeve“, rekao je Tomas Miler za UEFA početkom 2012/13. Prethodna kampanja je mogla da razbije tim, ali on i Bajern su to shvatili kao potrebu da isprave grešku.

Učinili su to u nekom stilu, osvojivši Bundesligu u tada rekordnom vremenu (28 dana utakmica) sa rekordnih 91 poenom – 25 manje od druge – vodili su od početka do kraja, izgubili samo jednom, postigli gol u svakoj utakmici, očuvali 21 čistim listovi i završiti sa gol razlikom +80.

Bajern bi izostavio Juventus (ukupno 4-0) i Barselonu (7-0) u Ligi šampiona na putu do prvog kompletnog njemačkog finala protiv nikog drugog do Klopovog Dortmunda. Golom Arjena Robena u 89. minutu pobjedili su svoje najveće rivale na Vembliju i po peti put osvojili titulu šampiona Evrope.

Potpuni popravak je konačno napravljen sledeće nedelje pobjedom od 3-2 nad VfB Štutgartom u finalu Kupa DFB. Nakon što je prošle godine bio drugi u svemu, Bajern je sada osvojio žrijeb i osvojio prvi trostruki trofej od njemačkog kluba. Što je još važnije za njihovu psihu, oni su jednog pregazili Klopa i prekinuli njegovo zadavljenje na vrhu. To bi ih pripremilo za narednu deceniju…

2) Flikov šestor

Klasa 2013. će zauvjek biti cijenjena u Minhenu, ne samo zbog samog trostrukog toka, već i zbog toga kako su krenuli dalje od trostrukog neuspjeha prethodne godine. Međutim, klasa 2020. podigla je stvari na novi nivo.

Sezona 2019/20 bila je prelazna kao prva u deceniji bez Franka Riberija i Robena. I kada je Niko Kovač otpušten u novembru sa timom koji je bio na četvrtom mjestu nakon poraza protiv Ajntrahta iz Frankfurta sa 5-1, bilo je ozbiljnih pitanja šta bi se moglo dogoditi.

Pomoćnik Hansi Flik dobio je posao na privremenoj bazi, savladavši Dortmund sa 4-0 u svojoj prvoj utakmici u ligi, ali su porazi od Bajera iz Leverkuzena i Borusije Menhengladbah ostavili Bajern na sedmom mjestu posle 14 utakmica.

Tada je sve odjednom škljocnulo. Pobjedom od 3-1 na domaćem terenu nad Totenhemom, završena je prva savršena grupna faza u istoriji kluba Lige šampiona i pokrenuta serija do kraja sezone u kojoj je Bajern pobjedio u 29 od 30 mečeva (plus remi 0-0 sa Lajpcigom ).

Bajern je ušao u Bundesligu sa 100 golova i 13 bodova prednosti u odnosu na BVB. Ispratili su Energi Kotbus, Bohum, Hofenhajm, Šalke, Frankfurt i Leverkuzen da osvoje Kup DFB. I pobjedili su u svakoj utakmici Lige šampiona, pobjedivši Sparse, Olimpijakos i Crvenu zvezdu iz Beograda u grupama prije nego što su u osmini finala pobjedili Čelsi sa ukupno 7-1, razbili Barselonu 8-2 u jednom četvrtfinalnom meču i pobjedili Lion 3-0 u polufinalu prije nego što je Kingsli Koman postigao jedini gol na utakmici protiv Pari Sen Žermena u finalu i tako zaokružio drugu trojku kluba.

Sve je impresivno i istorijsko samo po sebi, ali izuzetna stvar u vezi sa ovim periodom dominacije je to što je nastupio u sezoni bez presedana nakon što je COVID-19 zaustavio sav fudbal na dva mjeseca. Činilo se da je Bajern sve ovo nosio bolje od bilo kog drugog kluba, suočavajući se sa činjenicom da se utakmice moraju igrati iza zatvorenih vrata i održavati igrače u formi od kuće.

A Flickovi optužbe nisu prestali samo sa njihova tri trofeja. Taj uspjeh im je pružio dodatne prilike u UEFA Superkupu, DFL Superkupu i FIFA Svjetskom prvenstvu za klubove, koje su na pravi način dodali svojoj kolekciji pobjedivši Sevilju, Dortmund, Al Ahli i Tigres kako bi zaokružili najveći period u klubu od preko 120 godina. godine istorija.

3) Potpisivanje Levandovski
Bajern duguje veliki dio svog uspjeha u poslednjoj deceniji golgeterskoj vještini Roberta Levandovskog. I zapamtite, on je potpisan za prinčevsku sumu od 0 eura iz Dortmunda 2014.

Od tada je postigao 342 gola u 372 utakmice u crvenoj boji, obarajući sve vrste rekorda u tom procesu.

Nijedan ne-Njemac nema toliko golova u Bundesligi ili toliko u bojama Bajerna. Nadmašio je rekord velikog Gerda Milera od 40 golova u jednoj Bundesligaškoj kampanji kada je postigao 41 u sezoni 2021/22. Poljski reprezentativac je bio prva osoba koja je osvojila trostruki trofej lige, kupa i Lige šampiona kao najbolji strjelac u sva tri takmičenja.

On drži mjesta u Ginisovoj knjizi rekorda nakon svojih čuvenih pet golova za devet minuta kao zamjena protiv Volfsburga 2015. godine.

Nikada nećemo znati odgovor, ali gdje bi Bajern bio bez dvostrukog najboljeg FIFA igrača? To je isto kao da pitate kako bi se stvari promjenile da nisu pronašli Gerda. Prosto nezamislivo.

4) Pepova dominacija

Hajnkes se povukao (barem na neko vrjeme) na poleđini svojih trojki, a klub je već postavio Pepa Gvardiolu da preuzme dužnost za sezonu 2013/14. Iako je izgubio svoju prvu glavnu utakmicu, a to je bio Superkup protiv Klopovog Dortmunda, nastavio je da pretvori Bajern u konstantno dominantnu snagu u njemačkom fudbalu.

Gvardiola je pobjedio u 82 od 102 meča u Bundesligi, izgubivši samo devet puta – od kojih je pet došlo kada je titula već bila sigurna za sezonu.

Iako se često držao formacije 4-2-3-1 koja je postala karakteristika Bajerna i njemačkih timova uopšte, on je taktički podigao minhenski klub na viši nivo. Igrao bi bez napadnog napadača, pretvorio beka Filipa Lama u centralnog veznog igrača svjetske klase, uveo ideju o bekovskoj trojci i još mnogo toga.

Visoki točak pod Hajnkesom mogao je da bude bljesak, praćen igračima koji se opuštaju u uvjerenju da su sve osvojili, ali Gvardiola to nikada nije dozvolio kada je ušao i obezbjedio da tim zadrži taj imperijalni nivo. Pored tri Majsteršala, dva puta je pobjedio BVB u finalima DFB kupa i obezbjedio domaći dubl. Jedina mrlja na njegovoj knjižici u Minhenu su bez sumnje bile tri eliminacije u polufinalu Lige šampiona.

5) Jezgro kontinuiteta
Tomas Miler je probio u prvi tim 2008, David Alaba je prvi put prošao 2010, Manuel Nojer i Džerom Boateng su potpisali ugovor 2011, a Havi Martinez se pridružio 2012.

Pet briljantnih igrača koji su činili jezgro u ovom timu Bajerna od trebla do šestorke.

Miler se, naravno, već dugi niz godina bavi poslom na svoj neponovljiv način, dajući golove, stvarajući i takođe vodeći tim. Postigao je preko 200 golova i asistencija u više od 600 nastupa za Bajern, a takođe je postao prva osoba koja je 11 puta podigla Majsteršale.

Nojer to čini 10. put – i peti put kao kapiten – u 11 sezona u Minhenu. Redefinisao je golmansku igru tokom svog perioda sa Bajernom, nadmašivši brojne rekorde koje je nekada držao slavni prethodnik Oliver Kahn – kao što je većina pobjeda i čistih golova u Bundesligi – i jednog dana ostavljajući najveće moguće kopačke da popuni nasledniku ili u stvari svaki ambiciozni golman.

Alaba je bio poslednji u dugom nizu vrhunskih igrača koji je izašao iz omladinskog sistema Minhena, afirmisavši se 2011/12. Vremenom je pokazao svoju briljantnost na lijevom beku, na krilu, centralnom veznom redu, a sada i na centralnom beku. Iako je propustio finale Lige šampiona 2012. zbog suspenzije, bio je igrač 2013. i sve do 2020. prije nego što je konačno otišao sledeće godine nakon preko 400 utakmica za klub.

Boateng je potpisao ugovor u isto vrjeme kada i Nojer, dok je Bajern pokušavao da vrati titulu od Klopovog dominantnog Dortmunda. Pobjednik Svjetskog prvenstva u fudbalu 2014. bez sumnje bi odigrao mnogo više od 363 nastupa u Minhenu da nije zbog povreda, ali je postao jedan od najboljih centarskih bekova na svjetu – kako u odbrani, tako i u nagradnoj igri. – kao dosledna karakteristika zadnje linije Bajerna.

Martinez je možda neopevani heroj Bajernove briljantne decenije. Baskijac je postao počasni Bavarac dok se asimilirao u život Minhena i formirao stub tima, bilo u vezi sa veznim redom ili kasnije na poziciji centralnog beka. Uradio je ono što je timu bilo potrebno i ostaće upisan u klupsku istoriju kao Mr Superkup zbog svojih ključnih kasnih golova u pobjedama u Superkupu UEFA 2013. i 2020. nad Čelsijem i Seviljom.

6) Pljačka

Roben i Riberi – opasan krilni duo poznat kao Robberi. Možda su napustili klub godinu dana prije šestorice, ali su oni definisali lice Bajernove nadmoći od 2012/13.

Francuz je u klub došao 2007. iz Marseja, a Holanđanin ga je pratio 2009. Odigrali su zajedno 734 meča u crvenom, postigavši 268 golova i skoro 300 asistencija.

Postojao je osjećaj magije u njihovom partnerstvu. Iako su igrali na suprotnim krilima, njihovi naizgled nezaustavljivi potezi iznutra na njihova jača stopala su ih doveli kao strijela ka golu protivnika.

„Kada smo Arjen, ja i drugi stigli u klub, donijeli smo više tempa i dinamike, drugačiji tip fudbala“, rekao je Riberi za bundesliga.com u ekskluzivnom dvostrukom intervjuu sa Robenom.

Ali par takođe ima svoja lična mjesta u Bajernovoj slavnoj istoriji. Roben je, na primjer, dobio ime Mr Vembli po svom pokojnom pobjedniku u finalu Lige šampiona 2013. – naravno uz Riberijevu asistenciju.

Bilo je prikladno kada su se njih dvojica u isto vrjeme 2019. godine povukli, označavajući kraj jedne ere i prenošenje štafete.

7) Milerova doslijednost
Miler je najodlikovaniji igrač njemačkog fudbala sa preko 30 trofeja u kolekciji za klub i državu. Ali on je uvjek podigao obrve od posmatrača koji su ostali zbunjeni kako to radi.

Njegov stil je toliko jedinstven da je morao da izmisli svoje ime za njega, skovao sam Raumdeuter – svemirski tumač.

Kako god to želite da nazovete, uvjek je funkcionisalo. Ne postignete 226 golova i ne postignete još skoro 250 golova u 623 utakmice za najveći njemački klub ako nešto ne radite baš kako treba.

Rođeni Bavarski postavio je rekord Bundeslige po broju asistencija u sezoni kada je postigao 21 u sezoni 2019/20. Bio je to poslednji dokaz – ako je uopšte bilo potrebno – da je on jednostavno nezamjenljiv u ovom timu Bajerna. I pošteno je reći da je klub pokušao, potpisavši plejmejkere Džejmsa Rodrigeza, a zatim i Filipa Kutinja da pokušaju da dodaju nešto više. Ali nije bilo ništa bolje od Milera.

8) Pepova lična meta
Kada je Gvardiola preuzeo klub, čuveno je zahtjevao „Tijago ili ništa“ da potpiše nadolazećeg vezistu iz Barselone. Dobio je svog čovjeka i španski reprezentativac je uživao u velikom uspjehu u Minhenu, ali sledeći igrač na Gvardiolinom radaru posle toga bio je Džošua Kimih.

„Želim te u ovom timu“, bilo je ono što je Kimih kasnije rekao, bile su neke od prvih riječi koje mu je Pep izgovorio kada ga je ubjedio da 2015. zamjeni Lajpcig iz Bundeslige 2 za Bajern – kao da mu je potrebno ubjeđivanje.

Prijavljeno je da je trener lično skautirao Kimiha i da ga je posmatrao u akciji u prvoj polovini sezone 2014/15. Iako je imao samo 20 godina kada se na kraju pridružio, bio je predviđen za sjajnu budućnost. Gvardiola mu je dao ukus svega, koristeći svog mladog igrača kao centralnog beka, beka i centralnog veznog. Ideja je bila da mu se omogući da razvije svoj očigledan talenat u sposobnost svjetske klase.

Lothar Matthaus, legenda kluba i zemlje, izjavio je da će Kimih definisati eru i jednog dana kapiten i Bajern i Njemačku. Dok će ovaj drugi sigurno doći, već se pokazalo da je u pravu na svom prvom predviđanju.

Postao je vrhunski desni bek pod Anćelotijem, Hajnkesom i Kovačem prije nego što ga je ovaj konačno premjestio u centralni vezni red 2019/20. A kada je Flik preuzeo dužnost, Kimih je postao njegov general na sredini terena zajedno sa Tijagom.

Ovaj 27-godišnjak je sada srce ovog tima Bajerna, kombinujući fudbalski kvalitet sa pravim vođstvom. I pošto je nedavno potpisao produžetak ugovora do 2025. godine, izgleda da mu je suđeno da vodi ekipu kroz sledeću tranziciju kada na kraju napreduju ljudi poput Levandovskog, Milera i Nojera.

9) Heinckesova ruka koja pomaže

Kada se Hajnks povukao 2013. kao arhitekta visokih tonova, njegovo mjesto u istoriji bilo je sigurno.

„Posle svega što se dogodilo u protekle dvije godine, spreman sam za malo mira i tišine“, rekao je za Der Spiegel. „Posle ovog niza uspjeha, mogao bih da pređem u bilo koji klub u Evropi. Ali mogu da vas uvjerim da nemam namjeru da ponovo treniram. Imao sam dostojan kraj.”

S obzirom na tim koji je stvorio i temelje koje je postavio sa visokim tonom, malo ko bi imao razloga da sumnja u te riječi. Bio je to zaista dostojan kraj, ali bi u stvari bio samo kraj najnovijeg poglavlja.

Kada je Anćeloti otpušten 2017. godine, telefon je ponovo zazvonio u domaćinstvu Hajnkes u njegovom rodnom gradu Menhengladbahu. Kako mu se dopala četvrta čarolija na čelu?

Hajnkes je na svom otkrivanju izjavio da ovo nikako nije bio povratak, već usluga za prijatelja Ulija Honesa, koji je pomagao do kraja sezone. I još jednom je bio ona čvrsta ruka koja je bila potrebna klubu, odvodeći ih sa pet bodova zaostatka za Dortmundom do osvajanja titule sa četiri utakmice preostale.

Snovi o ponovljenom trojku okončani su eliminacijom u polufinalu Lige šampiona, dok su ga u finalu Kupa DFB pobjedili imenovani naslednik Kovač i Frankfurt. Ali kao i često, stariji državnik njemačkog fudbala i ključna ličnost u istoriji Bajerna je ponovo došao i obavio posao.

10) Kampus
Skriven u blizini Alijanc arene sjeverno od Minhena, izgradnja kampusa FK Bajern Minhen koštala je oko 70 miliona eura i otvorena je 2017. Razvoj mladih je uvjek bio stub iza uspješnih perioda u istoriji kluba.

Zamislite Gerda Milera, Franca Bekenbauera i Sepa Majera 1960-ih i 70-ih, do Lama, Bastijana Švajnštajgera i Tomasa Milera u modernoj eri. Svi igrači iz Minhena i okoline, ali najviše iz daljine u Bavarskoj.

Ali vrlo malo toga je prošlo od poslednjeg seta (i Alabe) 2000-ih i klub je shvatio da to treba da se promjeni. Za cijenu onoga što bi potencijalno potrošili na jednog igrača, investirali su u najsavremeniju akademiju i iskoristili globalni status kluba da privuku mlade igrače izvan granica Bavarske, obučavajući ih da budu spremni za prvi tim i stignite ispred konkurencije na rastućem tržištu transfera.

Sada počinjemo da vidimo rezultate tog pristupa. Igrači poput Džamala Musiale – čiji je gol stavio pečat na Bajernovu 10. uzastopnu titulu – bili su namamljeni iz omladinskog sistema Čelsija gdje su izgledi za proboj bili mali.