Sedam najopasnijih staza Formule 1 u istoriji

su poznate po svojoj brzini i visokorizičnoj prirodi, sa vozačima koji guraju sebe i svoje automobile do krajnjih granica na nekim od najizazovnijih staza na svijetu. Dvadeset najboljih vozača na svijetu takmiče se jedni protiv drugih u nekim od najbržih automobila na svijetu. Vozači se kreću od točka do točka brzinom od preko 300 kilometara na sat, nekoliko centimetara od katastrofe. Iako svaka staza predstavlja svoj jedinstveni skup rizika i izazova, postoje neke staze koje se ističu kao posebno opasne. Evo 7 najopasnijih staza u istoriji F1:

7. Staza Imola, Italija
Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari u Imoli uvjek ostaje podsijetnik na opasnosti Formule 1. Staza, nazvana po Encu Ferariju, čovjeku iza tima Scuderia Ferrari, odnijela je živote nekoliko vozača F1. Ovo je uključivalo Veliku nagradu San Marina 1994. kada su umrli Ajrton Sena i Ronald Racenberger. Staza se malo promijenila od katastrofe, ali je i dalje teška za vozače. Staza ima raspored grand prija od 4,9 kilometara ili 3,05 milje.

Imola je omiljena među vozačima koji učestvuju i navijačima zbog svog kvaliteta stare škole. Kako je staza i dalje brza, zahtijevi za vozače su i dalje veoma visoki. Uprkos opsežnim modifikacijama da bi se ispunili bezbijednosni zahtijevi, vozači su svjesni opasnosti koja još uvjek predstavlja.

6. Baku Street Circuit, Azerbejdžan
6 km ili 3.730 milja je ozloglašeno po nedostatku područja oticanja. Duga prava na uličnoj stazi u Bakuu jedna je od najbržih i najstrašnijih deonica cijele sezone, vozači dostižu do 333 km/h. Iako su ove velike brzine same po sebi veoma rizične za vozače, ono što ovu deonicu čini gorom je to što ima i ulaz u pit lajn. Maks Verstapen je bio vodeći na stazi u Bakuu 2021. sa preostalih 5 krugova kada je njegova lijeva zadnja guma odustala bez ikakvog upozorenja. Izgubivši kontrolu nad automobilom, udario je pravo u zid sa desne strane staze. S obzirom na to gdje je bio na stazi, da je bila desna zadnja guma, velike su šanse da bi Verstapen zaletio pravo u zid na početku ulaza u boks i stvari su mogle da se završe mnogo gore.

5. Staza Suzuka, Japan
Staza Suzuka je poznata po svojim brzim krivinama i tehničkim deonicama, koje zahtijevaju preciznost i vještinu od vozača. Staza je takođe bila mjesto nekoliko teških nesreća tokom godina, uključujući i nesreću Žila Bjankija 2014. godine, koji je udario u vozilo za spašavanje i preminuo nekoliko mjeseci kasnije od zadobijenih povreda. Staza je duga 5,8 km ili 3,6 milja. Nepravilni slijepi uglovi, ograničena područja oticanja, brzine preko 300 km/h. Ovo su samo neke od karakteristika koje čine japansku legendarnu stazu Suzuka najopasnijom trkačkom stazom u zemlji.

4. Staza za Veliku nagradu Monaka, Monako
Dok je staza u Monaku jedna od najikoničnijih i najprestižnijih na svijetu, takođe je i jedna od najopasnijih. Krunski dragulj motosporta je domaćin uskim ulicama i uskim uglovima i ostavlja vrlo malo prostora za greške, a greška može lako dovesti do sudara ili sudara sa zidom. Staza je takođe poznata po tome da ima neke od najvećih brzina, sa automobilima koji dostižu do 280 km/h na pravim stazama. Staza duga 3,33 km ili 2 milje jedna je od najkraćih staza. Ipak, vozači imaju zadatak da održavaju čistu trku u uskim ulicama čak i po kiši. Posle toga, sigurnosno vozilo je gotovo zagarantovano u Monaku bez praktično nikakve šanse za preticanje na stazi za vozače.

Kvalifikacije se često smatraju najuzbudljivijim dijelom vikenda, a staza je nagrada za vozače koji pokažu istinsku hrabrost i vozačke vještine. Maks Verstapen je doživio veoma tešku nesreću u svom Torro Rosu u prvom zavoju u sezoni 2015.

3. Spa-Francorchamps, Belgija
Eau Rouge i Radillion su najstrašniji uglovi F1. Ova staza je poznata po svojim brzim krivinama i nepredvidljivom vremenu, što je čini izazovnom stazom čak i za najiskusnije vozače. Staza je takođe poznata po nedostatku područja za oticanje, što može učiniti nesreće još opasnijim. Anthoine Hubert, vozač F2, izgubio je život 2019. nakon opasnog sudara u Eau Rougeu. Lando Noris iz Meklarena je takođe imao katastrofalnu nesreću 2021. godine pošto britanski vozač nije uspio da se nosi sa uslovima mokre staze pod jakom kišom. Staza duga 7 km ili 4,35 milja je najduža u F1 sezoni. Na stazi su napravljene izmjene u vezi sa bezbijednosnim pitanjima i to će stazu učiniti bezbjednijom i spriječiti smrtonosne incidente u budućnosti.

2. Jeddah Circuit, Saudijska Arabija
Džeda je ulična staza i nedavno je dodata u F1 kalendar. Džeda je poznata kao opasna ulična staza za vozače jer je jedna od najbržih staza u F1 sezoni i nedostaje joj bezbjednost. To je druga najduža staza u sezoni koja je duga 6,175 km i 3,83 milje. U sezoni 2022. na ovoj stazi se srušio Mick Schumacher, što je i dalje najznačajniji pad na toj stazi do danas. Nekoliko vozača je komentarisalo podobnost staze za održavanje trka F1, posebno nakon pada Mika Šumahera. Iako su napravljene izmjene za nadolazeće izdanje, ono je i dalje izazivalo veoma jake kritike od strane vozača zbog ubitačnih ivičnjaka i čistih uglova sa bliskim preprekama.

1.Nurburgring Nordschleife, Njemačka
Ovo kolo se često naziva „Zelenim paklom“ zbog svog nevjerovatno izazovnog rasporeda i brojnih slijepih uglova. Staza je duga preko 20 kilometara i ima preko 170 krivina, što je čini jednom od najdužih i najtežih staza na svijetu. Poslednji put je korišćen za trke Formule 1 1976. godine, gdje je Niki Lauda doživio sudar koji mu je promjenio život tokom trke. Austrijski vozač preživio je ovu nesreću sa teškim opekotinama po tijelu, jer je za dlaku izbjegao smrt. Staza duga 7 minuta sadrži nekoliko brzih i krivih krivina, sa malo prostora za potencijalni oporavak ili sigurnost. Nije iznenađenje da ova staza jednostavno nije izvodljiva. Iako stazu još uvjek koristi automobilska industrija za testiranje vozila.

Vrhunac motosporta se trkao na desetinama staza u proteklim decenijama. Vrijedi napomenuti da iako se ove staze smatraju među najopasnijim u istoriji F1, sve F1 staze su dizajnirane sa bezbjednošću kao glavnim prioritetom. Bezbjednosne mjere kao što su površine za oticanje, barijere i zone sudara se stalno ažuriraju i poboljšavaju kako bi se smanjio rizik od ozbiljnih nesreća i povreda tokom trka.