BORILAČKE VJEŠTINE U 21 VIJEKU – IZMEĐU TRADICIONALNOG I MODERNOG

Borilačke vještine u današnje vrijeme se pojavljuju u dva oblika kao  ratničko – borilačka vještina i kao sportska disciplina. U skladu s time postoje i dva osnovna  načina bavljenja borilačkim vještinama, vježbanje tzv. tradicionalnim načinom  gdje se osoba usavršava u vježbanju zahvata određene ratničko- borilačke vještine ili bavljenje borilačkim vještinama kao nekom od modernih sportskih disciplina. Bavljenje borilačkim vještinama tzv. tradicionalnim načinom uključuje i daleko veći aspekt filozofskog promišljanja kao i pridržavanja određenog kodeksa časti, dok je on u sportu nepotreban pa time i zapostavljen.

U borilačkim vještinama često čujemo kako su pojedini stilovi „tradicionalni“, dok se za neke druge stilove smatra da su moderni. No koji su to uistinu „moderni“ stilovi? Moderno je nešto što se dešava upravo sada, kako to latinski doslovno znači modo – upravo sada, a ono što mu je prethodilo time postaje post moderno. To znači da mnogi od tih novijih tj. „modernijih“ stilova nakon određenog vremena postaju post moderni tj. jednostavno više nisu u trendu, da bi tokom vremena zbog svoje neučinkovitosti pojedini stilovi bili zapostavljeni pa i zaboravljeni.

Isključivo oni stilovi koji su se pokazali najboljima i najefikasnijima, kako svojim zahvatima tako i svojim načelima i pravilima, postepeno postaju tradicionalni. Često se za takav pojedini stil tj. za takav način obučavanja pojedinog stila u borilačkim vještinama, jednostavno koristi naziv – stara škola. Svako novo vrijeme sa sobom donosi i određene promjene. Iz tog razloga, kada pojedini majstori tokom vremena uvedu neka određena poboljšanja u pojedinim tzv. tradicionalnim stilovima to ne znači nužno da je došlo i do neke značajnije promjene samog stila. Poboljšati neki stil, osuvremeniti ga, i donekle modernizirati, ne znači i promijeniti stil iz tradicionalnog u neki novi stil, jer je u svojoj osnovi stil ostao nepromijenjen. Sve bitne tehnike, pravila i običaji stila, kao i kodeks časti su ostali nepromijenjeni. 

Promjene u određenom stilu započinju onda kada pojedini instruktori iz razloga kako bi za sebe stvorili neki drugačiji, po njihovom mišljenju savremeniji stil, čine izmjene osnovnih tehnika. Bolje rečeno, dešavaju se u onom trenutku kada su ti pojedini instruktori započeli sa iskrivljivanjem te promjenama zahvata, pravila i običaja iz „staroga“ stila tj. mijenjanjem većine osnovnih zahvata, pravila ili običaja pojedinog tradicionalnog stila. Neki od tih instruktora su čak tamo gdje su smatrali da je to za njih neophodno potrebno učinili to i svojevrsnim nazovimo to „uništenjem“ onoga staroga u pojedinom stilu, i time su za sebe i svoje poklonike stvorili neki novi, drugačiji, i po njihovom mišljenju bolji i „moderniji“ stil.

Takve značajnije promjene u borilačkim vještinama događale su se još u vrijeme Bodhidharme i njegova uvođenja 18 ruku Lo hana 520 godine. Svakako treba spomenuti i pojedine poznate značajnije promjene koje su u borilačke vještine uveli pojedini majstori kao npr. ; nove tehnike u borbi mačem nito-ryu koju je uveo poznati mačevalac Miyamoto Musashi (1584-1645). Promijene su se dešavale i na zapadu, kao primjer možemo navesti promjenu koju je 1867 godine učinio Markiz od Queensberrya kada je objavio prva sistematizirana pravila za boks. Godine 1899 promjene je uveo i  Edward Barton  – Wright, otvorivši klub u Londonu u kojemu su se na istom mjestu mogle vježbati različite borilačke vještine s Istoka i Zapada, kao npr. ; hrvanje, boks, savate,  mačevanje, judo i ju jitsu.