Borilačke vještine i znanje preživljavanja u prirodi

Pojam – čovjeka u prirodi, podrazumijeva obavljjanje niza manje ili više složenih motoričkih obrazaca kojima osoba nastoji preživljeti u prirodi i regulisati svoje osnovne biološke potrebe.

Tehnika je preživljavanja sastavljena od racionalnih i efikasnih kretanja kojima se u prirodi izrađuje zaklon, potpaljuje vatra, lovi riba ili druga divlja životinja, skuplja samoniklo jestivo bilje, izaziva sušenje biljaka tj. prikuplja vlaga sa biljaka ili izrađuje kondenzacijska zamka radi opskrbe vodom, teren svladava spuštanjem niz strme litice ili prelaskom rijeke, prenosi voda, hrana i oprema s jedne (nesigurnije lokacije) na drugu (sigurniju lokaciju) i drugo.

Vrlo je važno za napomenuti da se svako može zateći u situaciji preživljavanja. Takođe, pri tome treba uzeti u obzir da je definicija preživljavanja vrlo kompleksna jer se pritom ne misli samo na prirodne katastrofe kao što su poplave, zemljotresi, požari, sniježne oluje, nego treba imati na umu da se i jednodnevni izlet u prirodu bez dovoljno vode i hrane uz neodgovarajuću opremu u trenutku pretvara u stresnu situaciju, na koju ljudi nisu navikli i s kojima se po prvi put susreću.

Kada čovjek kroči u nepoznato, svaki je put u situaciji potencijalnog preživljavanja.

Da bi imao totalnu kontrolu nad prirodnim okruženjem, potrebno mu je veliko iskustvo i znanje što se stiče kroz dugi niz izučavanja. Ako se čovjek iznenada nađe u situaciji preživljavanja, um će preplaviti zbunjujuće misli i osjećaji.

Treba se što prije suočiti s tim osjećajima i riješiti ih se pod svaku cijenu. Među prvim, treba pronaći adekvatno mjesto koje je zaštićeno, tako da se može formulirati plan za opstanak.

Dobro planiranje i priprema će pomoći u prevladavanju teškoća i opasnosti te će unesrećenog održati u životu. Treba što prije izvagati sve pozitivne i negativne aspekte situacije u kojoj se isti zatekne. Glavni prioriteti su zaklon, voda i vatra.

Preživljavanje u prirodi ima iznimno dugu tradiciju u borilačkim vještinama u obuci ratnika. Još su stari Spartanci svoju djecu staru od 11 do 13 godina odvodili u nepristupačne predjele prirode i tamo ih ostavljali da se sami snalaze te preživljavaju u prirodi i po nekoliko dana.

Cilj takvog odgoja nije bio samo upoznavanje prirode tj. snalaženje u prirodi ili preživljavanje u prirodi, već je osnovni cilj bio na izgradnji „ratničkog karaktera“.

Prije nego krenete na određeno mjesto u „divljinu“ uvijek se raspitajte kod lokalnog stanovništva (ako je to moguće), ili kod planinara, ili osoba koje su već bile na tom području gdje planirate ići o specifičnostima područja.

Već pri planiranju i pripremi za vaš boravak na određenom mjestu u prirodi, pokušajte predvidjeti moguće opasnosti koje vas tamo mogu zateći. Nosite uvijek propisanu i preporučenu opremu.